Friedrich Nietzsche

 

https://hadikarimi.com/wp-content/uploads/2019/04/Nietzsche2.jpg 

  Onima koji su mi bitni želim patnju, pustoš, bolest, maltretiranje i nerazumijevanje. Želio bih da im dubok samoprijezir ne bude stran. Muke nepovjerenja u sebe, jad kada ih pobijede… Nemam sažaljenja za njih jer im želim jedinu stvar koja može dokazati je li netko vrijedan nečega ili ne. Je li sposoban istrajati.

“A naučimo li se bolje veseliti, najbolje ćemo zaboraviti drugima nanositi bol i izmišljati što boli.”

“Ako čovjek svakog dana stoji na ivici i gleda u ponor, jednog dana će i ponor pogledati u njega.”

“Brak: tako zovem volju dvoje koji žele ostvariti jedno, koje će biti više nego ono dvoje koje ga je ostvarilo.”

“Branioci zločinca su rijetko u dovoljnoj mjeri vješti da grozotu djela okrenu u korist njegovog počinioca.”

“Budite od onih koji unaprijeđuju svijet i čine ga boljim.”

“Cijenim onoga tko živi da bi učio.”

“Čovjek je nešto gipko i plastično – iz njega se može napraviti što god se hoće.”

“Čulnost često pretekne rast ljubavi, pa korjen ostane slab i lako se da iščupati.”

“Da, ima u meni nešto neranjivo, nepokopljivo, nešto što raznosi stijene: To se naziva moja volja. To šutljivo i nepromijenjeno korača kroz godine. Hoće ići svojim putem na mojim nogama, moja stara volja; tvrda je srca njezin osjet i neranjiv.”

“Došao sam vam pomoći, a vi se tužite da ne želim s vama plakati.”

“Draž saznanja bila bi neznatna kad se na putu ka njemu ne bi moralo savladati toliko stida.”

“Državom se naziva najhladnija od svih hladnih nemani. Hladna, i laže; i ta laž gmiže iz njezinih usta: Ja, država, ja sam narod.”

“Država laže na svim jezicima dobra i zla; i što god govorila, laže – i što god imala, ukrala je. Na njoj je sve lažno; grize ukradenim zubima, ljutica. Lažna je čak i njezina nutrina.”

“Državom nazivam to, gdje svi piju otrov, dobri i loši: državom gdje svi gube sebe same, dobri i loši: državom, gdje se polagano samoubojstvo svih – “životom” naziva.”

“Duša koja zna da je voljena, a sama ne voli otkriva svoj talog: ono što je u njoj najniže izlazi na površinu.”

“Govori razočaran čovjek: ‘Osluškivao sam očekujući odjek, a čuo sam samo hvalu.’”

“I nanese li ti neki prijatelj zlo, reci mu: Opraštam ti što si mi učinio; ali to što si sebi učinio – kako bih ti mogao to oprostiti!”

“I konkubinat je korumpiran — brakom.”

“Kako loša muzika i loši razlozi dobro zvuče kad marširamo protiv neprijatelja.”

“Ko svoj ideal postigne, on upravo time ide preko njega korak dalje.”

“Ko ima zašto zbog kojeg živi, može se nositi s gotovo bilo kojim kako.”

“Ko za svoj dobar glas nije već jednom žrtvovao samog sebe?”

“Ljubav je stanje u kojem čovjek vidi stvari onakvima kakve nisu.”

“Najtiše riječi donose buru. Misli koje dolaze nečujna koraka upravljaju svijetom.”

“Našao sam da je opasnije među ljudima nego među životinjama; opasnim putevima ide Zaratustra. Neka me vode moje životinje!”

“Ne razumiju me: nisam usta za ove uši.”

“Ne nedostatak ljubavi, nego nedostatak prijateljstva stvara nesretne brakove.”

“Ne vjeruj onima koji mnogo govore o svojoj pravednosti.”

“Ne snaga, nego trajnost uzvišene emocije čini ljude uzvišenim.”

“Našu taštinu je najteže povrijediti upravo onda kad je povrijeđen naš ponos.”

“Nije me potreslo to što si me lagao, nego što ti više ne vjerujem.”

“Ono što nas ne ubija, to nas ojača.”

“Prava ljubav razmišlja o trenutku i o vječnosti, ali nikada o trajanju.”

“Prema vrlo pametnim ljudima postaje se nepovjerljiv čim se oni zbune.”

“Prevalili ste put od crva do čovjeka i puno je toga u vama još crv. Nekoć ste bili majmuni, i sad je još čovjek više majmun od bilo kojeg majmuna.”

“Stvar koja se objasni prestaje da nas se tiče. Šta je mislio onaj bog koji je savjetovao: “Poznaj sebe samog!” Možda je značilo: “Ne dopusti da te se nešto tiče! Budi objektivan!” — A Sokrat? — A čovjek od nauke?”

“Strašno je na moru umrijeti od žeđi. Zar morate i vi svoju istinu tako zasoliti da ona više ni žeđ ne gasi?”

“Šutnja je gora; sve prešućene istine postanu otrovne.”

“Ta pogledajte te suvišne! Stječu bogatstva i time postaju siromašniji. Hoće moć, i ponajprije poluge moći, puno novca – ti nemoćnici! Gledajte ih kako se veru, ti hitri majmuni! Veru se jedan preko drugoga i tako povlače jedan drugoga u mulj i dubinu. Svi hoće tamo k prijestolju: to je njihovo ludilo – kao da sreća sjedi na prijestolju! Često sjedi mulj na prijestolju – a često i prijestolje na mulju.”

To sam ja učinio, kaže moje pamćenje. Ne može biti da sam to ja učinio — kaže moj ponos i ostaje neumoljiv. Na kraju popušta pamćenje.”

“Tamo gdje su rase pomiješane, vrelo je velikih kultura.”

“U uvjetima mira, ratnički raspoložen čovjek nasrće na samoga sebe.”

“U mržnji je strah.”

“Velike epohe našeg života su one kad se usuđujemo svoje zlo prekrstiti u ono što je najbolje u nama.”

“Vjera je ne htjeti znati što je istina.”

“Volim onog što živi da bi spoznavao.”

“Voljeti preko i iznad vašeg ja, tome se morate naučiti jednog dana, naučite se da volite.”

“Zapovjeda se onome koji sam sebe ne zna slušati.”

 Moja formula za veličinu u čovjeku jeste amor fati: ne htjeti imati ništa drugo, ni unaprijed, ni unazad, ni u svu vječnost. Ne samo podnositi ono nužno, još manje zatajiti ga – sav idealizam je lažljivost pred nužnim – nego ga ljubiti…” Ljubiti svoj život, premda smo kao konačna, smrtna bića nužno osuđeni na smrt.

Primjedbe