(412. - 322. pr. Krista), starogrčki filozof
Bio je to, blago rečeno, vrlo čudan čovjek. Umjesto u kući, stanovao je u bačvi. Originalno, zar ne? I skromno, gotovo bez materijalnih potreba i želja. Znao je poput prosjaka spavati pod trijemom hrama. U po bijela dana tražio je on poštena čovjeka, sa svijećom u ruci. Čovjeka je, čak i u takvim uvjetima, bilo teško naći. Htio je učiti od filozofa Antistena. Ali Antisten nije trebao učenika. Diogen mu je neprestance dosađivao, toliko da mu je Antisten zaprijetio štapom. Tada je Diogen rekao kako nema tako tvrdog štapa kojim bi ga otjerao. I, što je Antisten mogao? Primio ga je i podučavao. Blago Antistenu kad je imao takva učenika.
Sve što je prirodno, držao je Diogen, časno je i uljudno te se može obavljati javno, bez ikakve sramote. Ostalo treba ignorirati. Bio je samosvjestan i zajedljiv. Dobio je nadimak "kion" (pas), odakle se pogrešno izveo naziv "cinici". Nakon što je cijela Grčka priznala vlast Aleksandra Velikoga, mnogi su umjetnici, znanstvenici i viđeniji ljudi došli k njemu. On im je ispunjavao najrazličitije želje. Trajalo je to mjesecima. Došli su svi osim filozofa Diogena. Ovaj je bezbrižno živio u bačvi, bez ikakvih materijalnih zahtijeva. Aleksandar je bio uvrijeđen. Zar jedan puki siromah (koji nema dovoljno ni za jelo) može prkositi njemu, Aleksandru Velikom? Kad nije htio Diogen Aleksandru, onda je Aleksandar došao Diogenu i upitao ga: "Zar me se ne bojiš?" Diogen mu je odgovorio protupitanjem: "Pa što si ti (Aleksandre), dobro ili zlo?" Dakako da je Aleksandar odgovorio da je on nešto dobro. "A tko se boji nečega što je dobro?" uzvratio mu je Diogen. Odgovorom je zadivio Aleksandra. Nakon toga Aleksandar je upitao: "Zar tebi, Diogene, ništa ne treba?" "Ništa, samo mi se makni sa sunca", odgovorio je Diogen jer mu je Aleksandar zaklanjao sunčevo svjetlo (koje je jedino davalo toplinu ovom čudnovatom filozofu u bačvi). Aleksandar je bio još više zadivljen tim odgovorom. Izjavio je kako bi da nije Aleksandar, veliki osvajač, najviše želio biti Diogen. Zbunjeni pratitelji zatražili su objašnjenje. Da bi bio sretan, a to je značilo slavan, Aleksandar je morao osvojiti cijeli svijet. Ovaj ovdje, Diogen, ne treba ništa više osim stare bačve, a ipak je sretan. Misli se da je Diogen umro istog dana kad je umro i Aleksandar. Ali, Diogen je umro na čudnovat način. Jednostavno je prestao disati. Neki misle kako to nije moguće (zaustaviti disanje), dok ostali tvrde da je sve moguće kad je u pitanju Diogen. Umro je u gradu Korintu. Korinćani su mu podigli spomenik (očito su ga cijenili, ako ne za života, a onda poslije smrti).
Diogen je razvio zanimljivo shvaćanje prostoga života. Bio je sin mjeničara iz Sinope u Maloj Aziji, na južnoj obali Crnoga mora, gdje je s ocem krivotvorio novac , zbog čega su ga prognali. To mu je netko jednoga dana prigovorio, ali Diogen mu je uzvratio: "Što sam ja bio, to si i ti, a što sam ja postao i što sam radio, ti to nikada nećeš biti."
Došavši u Atenu Antisten ga je odbio primiti među svoje učenike te mu zaprijeti štapom da se udalji, no Diogen mu reče: "Tako tvrdo drvo nećeš naći, da bi me mogao otjerati, dok govoriš i predaješ." Njegova želja za znanjem prisilila je Antistena da popusti, ali ipak, marljivijega učenika od njega nigdje nije bilo.
Jedna kabanica, jedna torba poput bisaga i štap bijaše sve što je Diogen posjedovao. Svako mu mjesto bijaše dobro za ručanje, spavanje i razgovaranje. Zato su ga Atenjani prozvali psom, ali on im to nije zamjerao. Posvuda živjeti u prirodi te prezirati sve naslade, biti bez kuće i kućišta, bez grada i otadžbine, to jest svačiji prosjak, ili kako Diogene govoraše, svemirski građanin, to je njemu bila najveća sreća na svijetu i najbolja filozofija. Kada je padala kiša sklanjao se u bačvu.
Anegdote:
Kada je putovao iz Sparte u Atenu, zapitan kuda putuje, odgovori: "Iz muške u žensku sobu."
Uhvaćen kod Chaeroneje od Makedonaca i doveden pred kralja Philipa, koji ga zapita tko je, odgovori: "Gledalac tvoje nezasitljivosti."
Po Ateni hodaše po bijelom danu sa svjetiljkom tražeći prave ljude.
Kada je Platon definirao čovjeka kao dvonožno biće bez perja, očupa Diogen kokotu perje pa ga baci u školu s govoreći: "Eto vam Platonova čovjeka!"
Uhvaćen od gusara i doveden na prodaju na kretski trg upitali su ga u koji se posao razumije, a on je odgovorio: "Vladati muževima" te je rekao da se prijavi onaj tko si želi kupiti gospodara.
Upitan od Ksenia kako želi biti sahranjen, on odgovori: "S licem k zemlji, jer će se doskora gore okrenuti, što je dole." Pod tim je mislio na promjenu stvari, ako se Aleksandru Velikomu što dogodi.
Kad su ga kanili prodati kao roba, on je usklinuo pokazujući na jednog kupca: "Prodaj me ovom; ovom treba gospodar!"
Kada se u Korintu proculo da Filip II ide s vojskom da osvoji grad, i kada je citav grad bio u panici i spremao obranu, primjetivsi da su svi zaposleni, da zure i rade, i Diogen je poceo da kotrlja svoje bure po gradu da bi se uklopio u gradski entuzijazam i da se ne bi osjecao beskorisno.
Kad su Diogena pitali kakvu korist ima od filozofije odgovorio je: "Ako ništa drugo onda da budem spreman na svaki udarac sudbine"
A kad su ga pitali zašto ga smatraju psom rekao je: "Onima koji mi nešto daju mašem repom, onima koji mi ne daju ništa - na njih lajem, a ujedem one koji ne valjaju"
Aleksandar Veliki krenuo je u osvajanje, pa se prvo zaustavio kod svog mudrog prijatelja Diogena. Pozdravili su se s mnogo privrženosti, jer su bili stari prijatelji, a nisu se ni vidjeli već neko vrijeme. Diogen se udobno odmarao na svom omiljenom ležaju, dok je njegov uznemireni prijatelj hodao gore-dolje.
Diogen započe razgovor:”Gdje ideš ovog puta?”
Aleksandar odgovori: “Prvo idem osvojiti Malu Aziju.”
“A gdje poslije toga?”, upita Diogen svog ambicioznog prijatelja. Aleksandrovi podvizi uvijek su u njemu pobuđivali radoznalost.
“Onda ću ići u osvajanje Indije”, odgovori Aleksandar.
“A zatim šta?”, upita mudrac.
Aleksandar odgovori: “Osvojiću cijeli svijet.”
Zamišljeno se smiješeći, Diogen podignu pogled prema Aleksandru s izrazitim izazovom u očima i reče mu: “Jednom, kada osvojiš cijeli svijet, šta ćeš onda raditi?”
“Ah,” reče Aleksandar, “onda ću se moći odmarati i opuštati.”
Ovaj odgovor navede Diogena na histeričan smijeh. Pa zovnu svog stalnog pratioca, krhkog psa koji se je nedaleko odmarao: “Čuješ li šta je ovaj luđak upravo rekao?”
Diogen povjeri psu: “On će se odmarati nakon šta osvoji svijet. Pa mi se već odmaramo, a da nismo osvojili ništa!!!”
Potom se Diogen okrenu prema Aleksandru i reče: “Ako je odmor i opuštanje tvoj krajnji cilj, zašto se ne pridružiš meni i mom psu u ovoj udobnoj sobi? Dovoljno je mjesta za svu trojicu. Zašto bi sve to radio kad se već sada možeš odmarati s nama?!”
Primjedbe
Objavi komentar