BILA JEDNOM JEDNA KRAVA
Jednom davno, jedan je mudar učitelj prepun životnog iskustva želio podučiti jednog od svojih učenika tajnama sretnog i uspješnog života. da bi ga podučio tim važnim lekcijama, odlučio je otputovati s učenikom u jedno od najsiromašnijih sela u pokrajini u kojoj su živjeli. Ubrzo nakon što su stigli, učitelj je zamolio mladića da mu pomogne pronaći najsiromašniju kuću u kraju.
Nakon što su jedno vrijeme hodali, stigli su do rubnih dijelova grada. A tamo, usred ničeg, dočekao ih je nevjerojatan prizor – najtrošnija mala brvnara koju su ikad vidjeli. Vlasnik, kojemu je jedno dijete skrenulo pozornost na dva stranca koja su stajala pred kućom, izašao je i toplo ih pozdravio.
„I ja vas pozdravljam dobri čovječe“ – odgovorio je učitelj. „Bismo li se nas dvojica, umornih putnika, mogli kojim slučajem skloniti u vašem domu preko noći?“
„Živimo ovdje dosta skučeno ali možete prespavati ako vam to ne smeta.“
Dva gosta su se jako obuzdavali da im oči ne lutaju uokolo, u potrazi za bilo čim što bi u takvoj neimaštini imalo ikakvu vrijednost. Tu nije bilo ničeg takvog!
Ali, kada su izašli iz kuće, shvatili su da su se prevarili. Ova je obitelj ipak imala u posjedu jedno dobro – kravu. Krava je izgleda bila jedino u obitelji što ih je čuvalo od krajnje bijede.
I tako su tamo – u neredu i bijedi – učitelj i njegov učenik proveli noć. Iduće jutro, prije svitanja, pazeći da nikog ne probude, dvojca putnika su se pripremala za nastavak putovanja.
No, prije nego su nastavili put, stari mudrac je došapnuo svom učeniku: „Došlo je vrijeme da naučiš lekciju zbog koje smo došli na ovo mjesto.“ Mudrac se polako stao primicati kravi koja je stajala vezana za ogradu. Brzim je pokretom nožem prerezao kravi vrat. Dok je krava izdisala, učenik je stajao potpuno zbunjen.
Još uvijek zbunjen cijelim ovim događajem, učenik je pošao za mudracem, slijedeći ga na korak udaljenosti u nastavku putovanja.
Prošlo je godinu dana i mudrac je predložio učeniku da se vrate u selo, u kućicu u kojoj je ubio kravu. Stigli su nakon mnogo dana putovanja i stali tražiti onu istu trošnu kućicu. Okolina je izgledala kao i prije ali brvnare nije bilo. Na njenom je mjestu stajala lijepa kuća.
Pred njima se pojavio vlasnik kuće, onaj isti čovjek koga su upoznali prošle godine. Odjeven puno bolje, dotjeraniji, sa osmjehom na licu. Ni ne sumnjajući da su dvojica putnika krivi za smrt njegove krave, pozvao ih je u kuću. Ispričao je kako je baš onog dana kad su njih dvoje otputovali, neki nitkov zaklao iz ljubomore njihovu kravu.
„Bez te životinje, bili smo na samom dnu egzistencije. Nismo više znali kako bi se prehranili. Tako smo očistili jednu manju površinu zemlje i posijali nešto sjemenja. Od povrća smo preživjeli onih prvih nekoliko mjeseci nakon epizode s kravom. Nakon nekog vremena otkrili smo da nam je naš mali vrt počeo davati puno više hrane nego što nam treba. Od prodaje viška, kupili smo još zemlje i sjemenja te posadili još povrća. Ubrzo smo imali dovoljno hrane za prodaju na gradskoj tržnici. Prvi put u životu imali smo dovoljno novca za dovoljno hrane i odjeću. Prošlog smo mjeseca sagradili ovu kućicu.“
Mudrac, koji je cijelo vrijeme slušao pažljivo ovu priču, obratio se učeniku: „Misliš li da bi ova obitelj postigla toliko za ovo kratko vrijeme da je i dalje imala kravu? Krava, koju su vrednovali kao dragocjenost, zapravo je bila okov koji ih je držao vezane u siromaštvu.“
...i zato, ubij vlastitu "kravu", što god ona bila i značila.
Primjedbe
Objavi komentar