Jednoga dana tri žabe iz obližnje bare doskakutale do
štale. Tamo je bilo bure s mlijekom. Vraćajući se u predvečerje u vodu,
sve tri padnu u bure. Svaki pokušaj da izađu bio je uzaludan.
Jedna među njima, koja bijaše lakovjerni optimist,
pomisli: "Treba samo mirno čekati da netko dođe i spasi nas." Stajala
je mirno dok joj mlijeko nije zatvorilo dišne organe, a onda se ugušila
i potonula.
Druga žaba bijaše pesimist. Znajući da nitko neće doći, a
da sama sebi ne može pomoći, odluči pustiti se na dno kako bi skratila
muke polaganog ugibanja.
Treća žaba bila je realist. Ona je mislila ovako: "Ne
znamo ništa pouzdano, ali čekati se ne isplati. Moram nešto poduzeti,
nikad se ne zna." Mlatila je nogama po mlijeku dok nije počela osjećati
nešto tvrdo. Mlaćenjem se mlijeko pretvorilo u maslac. Kad je grumen
bio dovoljno tvrd, ona se popne na njega i iskoči iz bureta.
Vrana
“Mogu li i ja sjediti kao ti i da cijeli dan ne radim ništa ?”
Vrana odgovori: “Naravno, zašto ne.”
I tako zeko sjedne na zemlju ispod vrane odmarati se i da ništa ne radi.
Nakon nekog vremena, iznenada, pojavi se lisica, skoči na zeca... i pojede ga
Pouka priče je: Da bi sjedio i ne radio ništa, moraš sjediti jako, jako visoko !
Primjedbe
Objavi komentar